Politika

"ZA NJIH OVA NOĆ NIKADA NIJE PROŠLA..." Ministarka Stamenkovski rano jutros položila vence na mestu gde su NATO bombe ubile 16 radnika RTS (VIDEO)

Foto: Instagram/djurdjevicmilica
Ministarka za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Milica Đurđević Stamenkovski rano jutros, oko dva časa ujutru, položila je vence na mestu gde su NATO bombe ubile 16 radnika RTS.

Obraćanje ministarke Stamenkovski prenosimo u celosti.

- U dva sata i šest minuta noćas su se oglasila zvona u znak sećanja na 16 žrtava agresije na zgradu RTS-a 1999. godine, i došli smo da se poklonimo senima stradalih, da položimo vence, zapalimo sveće i da pružimo neku reč utehe, ako je to uopšte moguće, porodicama poginulih.

Za njih ova noć nikada nije prošla, i jedini tračak svetlosti je upravo svedočenje o tragediji njihovih najmilijih, i dokaz da ih nismo zaboravili, i poruka da ih nikada nećemo zaboraviti. 

Iza mene se nalazi objekat koji je pogođen mimo svih stavova, članova i pravila Ženevske konvencije. Iza mene se nalazi objekat koji je prva medijska kuća bombardovana u istoriji ratovanja. Dakle to je bio potpuni presedan, vrlo opasan, koji je stvorio i prokrčio put da i nadalje u nekim drugim vojnim operacijama mediji mogu postati legitimna meta. 

Tih 16 ljudi te noći je bilo na svom radnom mestu. Oni su obavljali različite zadatke i uočljivo je to da su 10 od 16 stradalih bili toliko mladi da nisu zasnovali ni svoje porodice, i nisu dobili potomstvo. I to posebno boli, zato što to pokazuje da je to bilo zasecanje u koren svih tih domova, svih tih kuća. A ti ljudi sasvim sigurno nisu bili nikakvi politički aktivisti, još manje kreatori bilo kakvog narativa, oni su samo služili svojoj otadžbini onda kada je bilo teško. 

RTS je proglašen metom zbog toga što nije želeo da emituje program koji su drugi u tom trenutku servirali i plasirali. RTS je proglašen legitimnom metom i bombardovan zato što nije želeo da se pridruži toj fabrici propagandnog zla, i zbog toga što je smatrao da je dužnost biti uz svoj narod, i izveštavati ga objektivno o svim ratnim strahotama koje su nam se tada dešavale 78 dana i noći. 

Posle svega ostaje pitanje zašto, i zbog čega su ovi ljudi stradali na svom radnom mestu, i kome su oni konkretno smetali. Možemo samo da zaključimo da je to bila opomena za sve druge, i pokušaj da se ućutkaju oni koji su želeli da svedoče i pronose istinu, i da informišu javnost. Ali kao što vidite, to se nije dogodilo. 

I ja verujem da će i ova medijska kuća u vremenu pred nama još dugo izveštavati i biti na korist ne samo interesa javnosti, da zna, već i na korist najvažnijim državnim i nacionalnim interesima.